Prijeđi na sadržaj

Kalist I

Izvor: Wikipedija
Kalist I
Callixtus I

Papinstvo počelo 217.
Papinstvo završilo 222.
Prethodnik Zefirin
( 199. - 217.)
Nasljednik Urban I.
( 222. - 230.)
Rođen ?
?
Umro 222.
?
Ostali pape imena Kalist

Kalist I. je bio šesnaesti papa, nasljednik Zefirina od 217. do 222.

U mladosti je bio rob, teško je živio, radio je u rudnicima u Sardiniji. Njega i ostale kršćane, oslobodila je ropstva, Marcela, žena rimskog cara Komoda.

Kasnije je postao đakon, savjetik pape Zefirina, a nakin smrti Zefirina 217. je postao papa. Dozvolio je pokajanje i ponovno pomirenje s Crkvom, onih koji su smrtno sagriješili, osobito kad je riječ o preljubu. U tadašnjoj praksi, naime, smrtnim su se grijesima smatrali preljub, ubojstvo, i otpad od vjere, te za njih nije bilo predviđeno pokajanje dok papa Kalist I. nije to promijenio. Zbog toga, Hipolit, 217. postaje vođom prve raskolničke skupine u rimskoj Crkvi, te prvi protupapa u povijesti. Raskol će se nastaviti za pontifikata pape Urbana I. i pape Poncijana. Temeljni cilj Hipolitove skupine bio je nastavak stroge pokorničke prakse u Crkvi, a po svojim općim značajkama, skupina je bila tradicionalistička i protiv promjena. Hipolit se kasnije pomirio s Crkvom i postao svetac.

Kalist I. bio je mučen i ubijen zbog kršćanske vjere. Slavi se kao svetac. Spomendan mu je 14. listopada.

Sukob Hipolita i Kalista

[uredi | uredi kod]

Hipolit Rimski je žestoko protestovao kad je Kalist, đakon, bivši rob i bogati bankar, izabran za biskupa njegove crkve u Rimu. On je razglasio priču o skandalu, bacajući ljagu na Kalistovo poštenje:

Kalist je bio rob Karpofora, hrišćanina zaposlenog u carskoj palati. Karpofor je Kalistu, kao čoveku od vere, poverio nemalu sumu novca i naložio mu da izvuče profit kao bankar. On je uzeo novac i započeo posao kod Riblje pijace. Vremenom, veliki broj udovica i braće poveravao mu je novac. Međutim, Kalist je proneverio novac i zapao u finansijske teškoće.[1]

Hipolit kaže da kada je gospodar Karpofor to čuo, tražio je obračun, ali Kalist je pobegao: »pronašavši lađu u luci spremnu za putovanje, ukrcao se u nameri da otplovi bez obzira kud lađa ide«.[2] Međutim, njegov je gospodar u potrazi za njim stigao na brod, te je Kalist u očajanju skočio u vodu. Kada su ga mornari spasli protiv njegove volje, predat je Karpoforu, vraćen u Rim i poslat na robiju.

Očigledno, Hipolit je pokušavao da objasni zašto je Kalist bio mučen i hapšen, jer su ga mnogi poštovali kao mučenika. Hipolit je tvrdio da je on prevarant. Hipolit je, takođe, bio protiv Kalistovih pogleda na Trojstvo, i smatrao je njegovu politiku davanja oprosta grehova seksualnih prestupa zaprepašćujuće »labavom«. Takođe je optuživao Kalista, bivšeg roba, što dozvoljava vernicima da ozakonjuju veze sa sopstvenim robovima priznajući ih kao punovažne brakove.[3]

No Hipolit se našao u manjini. Većina rimskih hrišćana poštovala je Kalista kao učitelja i mučenika, odobravala njegovu politiku i izabrala ga za biskupa. Pošto je Kalist postao poglavar rimske crkve, Hipolit je odlučio da prekine vezu s njom. On je optužio Kalista da propoveda jeres, a njegove sledbenike nazvao »kalistinci« — kao da su sekta odvojena od »crkve«, koju je Hipolit tvrdio da predstavlja.[3]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Hippolytus, REF 9.7.
  2. Hippolytus, REF 9.12.
  3. 3,0 3,1 Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja (scribd)